UNLIMITED ZONE

Mob: +387 63 220 084; +387 66 433 542; e-mail: Sona Gauranga Das JPS <sonagaurangadas@yahoo.com>

16.11.2020.

THE IMPORTANCE OF DEVELOPING ECO FARMS AND THE VAIṢṆAVA COMMUNITIES -- ZNAČAJ RAZVIJANJA EKO FARMI I VAIṢṆAVSKIH KOMUNA [PART 1]

 

KOMENTAR: Današnja tema je većim dijelom kompatibilna s mini-serijom postova THE SYMPTOMS OF KALI YUGA -- SIMPTOMI KALI YUGE, koja je donedavno išla na ovom blogu, oko dalje degradacije pripadnika ljudske rase u ovom dobu Kali yugi, pravim uzrocima za isto, te još s niz tekstova na drugom blogovima o potrebi reguliranja života i specijalno ishrane, te prelaska na striktnu vegetarijansku ishranu.

 

Kada mahatma, velika samospoznata duša nešto izjavi, to često ima bezvremensku crtu. Na primjeru niže navedene izjave His Holiness Jayapatākā Svāmī Guru Mahārāja, date svojevremeno u jednom intervju za časopis Surabhi Kuñj, za vrijeme ljetnog kampa 1997 u Podgariću u Hrvatskoj, možemo se i praktično uvjeriti da je to tako. Evo, prošlo je već preko dvadesetak godina, a problematika pravilne ljudske ishrane postaje sve više prominentnija, kako vrijeme prolazi.

 

“Može se ljudima pričati o prirodnom načinu života, ali ako to nigdje ne prakticiramo, ljudi mogu reći: „Vi samo pričate o tome, ali gdje to radite?“

 

[His Holiness Jayapatākā Svāmī Guru Mahārāja – Podgarić Hrvatska -- Ljetni kamp 1997]

 

Za sve zainteresirane, pomenuti intervju i dio koji se tiče ove teme povremeno dijelom bude objavljen, a biće i ponovo na jednom od narednih postova ovog, ili http://guru.blogger.ba/ bloga, a sadrži još i niz drugih značajnih poenti.

 

Tako, ideja o osnivanju eko-farmi i vaiṣṇavskih komuna sve više dobija na značaju i postepeno se i ostvaruje. Još je davnih sedamdesetih godina prošlog stoljeća His Divine Grace A.C. Bhaktivedānta Svāmī Śrīla Prabhupāda predviđao i zagovarao razvoj različitih eko-projekata, eko-farmi i vaiṣṇavskih komuna.

 

Opreza radi treba odmah reći, ponekada se dešava, da se pokušaji razvoja nekih ekoloških projekata kasnije eventualno pretvaraju u svoju suprotnost i u puko pravljenje derneka, kao što bi se reklo. Šta obično nedostaje? Ekološka svijest potekla od duhovnih spoznaja. Moramo uvijek imati na umu – ekologija ne počinje od odbačene limenke, ili prazne plastike, već od nečistog srca, a oslobađanje srca od različitih suptilnih nečistoća [anarthi], kojih ima šesnaest u srcu svakog živog bića, može da potraje i po dvadeset, ili više godina, ili više života čak. Mnoge se osobe, koje tek počinju da prakticiraju duhovni život ponadaju i prevare da to kod njih nije slučaj, da će jako brzo da napreduju, ali obično to ne ide baš tako brzo, već step by step [korak po korak].

 

Znamo iz vlastitog iskustva da tempo života prividno postaje sve ubrzaniji na neki način, ili mi barem to tako doživljavamo, zbog naših mnogobrojnih želja za uživanjem i inače materijalističkih tendencija. Što smo više angažirani u neke materijalističke preokupacije, to sve manje vremena imamo na raspolaganju. Inače, sve je više nezdravih i nedodirljivih stvari na jelovniku prosječne osobe: tu su obično prisutni dijelovi leševa jadnih ubijenih životinja, ptica, peradi, riba, školjkara, njihovih mladih i jaja; različite vrste droga, alkohola i drugih opijata, štetnih napitaka, etc., te instant pripremljene takozvane hrane, koja uopšte nije za normalnu ljudsku ishranu. Mnogobrojne klaonice i industrije za preradu leševa ubijenih životinja donose enormne dobiti svojim vlasnicima demonskog mentaliteta, ali im također popločavaju i siguran put za dugotrajni boravak i ispaštanje na jednom od dvadeset i osam sistema paklenih planeta [Naraka-loka] na dnu našeg univerzuma. Kada nekome kažemo da kupujući i jedući ubijene životinje pravi groblje od svog frižidera i stomaka, većina će nas blijedo pogledati. Toliko se odomaćila pogrešna navika ljudi, koji nisu vegetarijanci da konzumiraju nedodirljive sastojke dijelova ubijenih životinja i svega onoga što ima oči – pod firmom “meso”, “domaće delicije”, etc., da i ne pomišljaju da u stvari kupuju, skladište, pripremaju, nude drugima i sami konzumiraju dijelove leševa ubijenih životinja, lijepo namirisanih i upakiranih, što je inače strogo zabranjeno prema višim karmičkim zakonima, ali i prema svetim spisima svih svjetskih religija. Samo što su pojedini izvorni spisi kroz povijest ljudske rase, dijelom mijenjani i dodavane pojedine sekvence, ili namjerno pogrešno prevođene, radi pridobijanja i očuvanja velikog broja vjernika, ili su čak brisana čitava poglavlja, kao poglavlje o reinkarnaciji. Pa ipak, još uvijek u svetim spisima i drugih svjetskih religija, možemo naći izvorne upute; “Ne ubij”, dakle – ne “Ne ubij čovjeka”, već ni jedno živo biće, te “Ne jedi sve što je krvasto i strvasto”, etc.

 

Da sada ne nabrajamo imena vlasnika velikih klaonica i industrija za preradu lešina ubijenih životinja i nazive njihovih demonskih kompanija, koje se bave ovim paklenskim aktivnostima, karmički strogo zabranjenim, a ima ih u svakom dijelu regiona i svijeta. Svi takvi vlasnici, ali i njihovi zavedeni uposlenici, te svi oni, koji uzgajaju životinje za klanje i ubijanje na druge načine, velike klaonice, prerađivačka industrija, čitav lanac trgovina, kao i oni koji kupuju, pripremaju, nude drugima i konzumiraju takve nedodirljive stvari – ako to rade do kraja života, prema višim karmičkim zakonima u idućem životu, zasigurno dostižu paklene predjele nakon ovog života, a već i ovaj život se pretvara u pravi pakao. Znali ili ne isto, tamo će dugo da proborave u ispaštanju za griješne djelatnosti, prema vrlo strogim, ali pravednim karmičkim zakonima i presudama boga smrti Yamarāje [Dharmarāje]. Kao što je pomenuto, ima čak dvadeset i osam krugova pakla, ili sistema paklenih planeta u najnižim predjelima univerzuma, daleko ispod Zemlje i nižih planetarnih sistema.

 

Jedan od izlaza, uz lično kućno pripremanje vegetarijanske hrane, te otvaranje vegetarijanskih restorana, svakako je u osnivanju i razvijanju eko-farmi i pravih malih vaiṣṇavskih komuna u svakom mjestu na svijetu gdje postoje okolnosti za isto. Tamo se može pored ostaloga uzgajati na potpuno prirodan način i prirodna biljna hrana za ljude: žitarice, povrće i voće, te bez prskanja pesticidima i ostalim otrovima, uzgajati mliječne krave i telad za proizvodnju mlijeka i mliječnih proizvoda, bikove za oranje i proizvodnju prirodnog stajskog đubriva za njive, košnice s pčelama za proizvodnju meda, etc. -- i gdje se inače živi prirodnijim i čistijim načinom života, životom u guni vrline.

 

Generalno gledano, danas je za većinu ljudi sve manje novaca za kupovinu neophodnih namirnica za svakodnevnu ishranu, a u nekim zemljama u svijetu, velikom dijelu njihovog stanovništva nedostaju čak i osnovne namirnice: žitarice za kruh, mahunarke, krompir, drugo povrće, voće, mlijeko i mliječni proizvodi, pitka voda i dr. Današnja realnost je da su za veliki procenat ljudi u svijetu prisutni siromaštvo, pa i prava glad.

 

Često i ono što je kao domaće i uveliko reklamirano na komercijalnim i drugim tv programima -- je ili prskano enormnim brojem otrovnih pesticida, ili je već po svim normama staro i skladišteno mimo svih rokova, kao što ove i proteklih  godina, imamo jabuke i druge vrste voća iz hladnjača, još od prošle godine, valjda im puno toga ostalo neprodato.  

 

Neki, u materijalnom svijetu, tobože uvaženi ekonomski stručnjaci, predlažu svoje modele rješavanja ekonomske krize i recesije u svijetu – kroz pokretanje investicija, većinom stranih ulagača [ali obično za griješne djelatnosti i prljave industrije], promjenu sistema fiskalne politike i oporezivanja, te načina punjena buđeta, etc. Ali, ne postoje savršeni materijalni odgovori – postoje samo savršeni duhovni odgovori – rad na sebi, samospoznaja i spoznaja svog vječnog odnosa sa Svevišnjim Gospodinom Kṛṣṇom, te život dostojan civiliziranih pripadnika ljudske rase u skladu s prirodom i uputama iz svetih vedskih spisa.

 

Strateška opredjeljenja ekonomskih stručnjaka i vlada svih zemalja moraju se početi bazirati na intezivnijoj proizvodnji prirodne hrane za ljude – žitarica, mahunarki, krompira, povrća i voća, orašida; na uzgoju i zaštiti krava isključivo za proizvodnju mlijeka, sira i drugih mliječnih proizvoda, uzgajanju pčela radi dobijanja meda, prikupljanju jestivih bobičastih šumskih plodova i dr. Dakle, na proizvodnji prirodne i zdrave vegetarijanske hrane, te davanju državnih poticaja i subvencija izričito samo u te svrhe. Jer se uobičajeno pogrešno daje prioritet ulaganjima i razvoju energetike, industrija [vrlo često prljavih industrija, koje enormno zagađuju okolinu], IT tehnologija, te prometa, trgovine, bankarstva, roba za široku potrošnju, etc., dakle po pravilu svega onoga što gledano čisto materijalističkim očima brzo vraća uloženo i donosi određene dividende. A, pored toga, uvoze se tone i tone nedodirljivih stvari za ljudsku ishranu i troše enormna sredstva iz buđeta. Ogromni kamioni hladnjače tokom čitave godine dovoze iz susjednih zemalja i Evrope njihovo smeće, te postajemo groblje ubijenih životinja, kokošaka, pilića, riba, rakova, njihovih mladih i jaja, etc. Postavlja se prirodno pitanje gdje je tu ekološka, etička, moralna, profesionalna i svaka druga vrsta svijesti i odgovornost upravljačkih struktura? Dakako, izvorno problem leži u velikim karmičkim ograničenjima većine pripadnika ljudske populacije, te potom u nepostojanju adekvatnog obrazovanja i dodatne edukacije. Ako mislimo naprijed, na tom planu se mora nešto hitno poraditi. Dakako, to je sada čitav proces – prvo pravilno educirati edukatore i upravljačke strukture, pa zatim i sve druge slojeve društva. Vjerovatno da je trenutno moguća jedino sistemska dodatna edukacija, s obzirom da takva vrsta edukacije ne postoji u sistemima redovnog obrazovanja u svijetu, koji su potpuno nedostatni i najčešće potpuno pogrešni i samo proizvode lažne liste nezaposlenih, a još uvijek ima sasvim dovoljno zemlje za bavljenje zemljoradnjom, te pašnjaka za zaštitu i uzgoj mliječnih krava, kao i bikova i teladi.

 

Još neke veoma važne poente. U indiji se uzgajaju krave i bikovi koji imaju izrazitu grbu na leđima i većinom su jednobojni. Krave određene boje daju i određeni kvalitet mlijeka. A te vrste krava s grbama na leđima, za razliku od krava na zapadu, koje su obično šarene i bez grba na leđima, imaju povećano razvijene Sūrya Ketu Nādi, specijalne kanale prāṇe za preuzimanje blagotvornih energija Sunca [Sūrya Nārāyaṇa]. Zato su kravlji proizvodi žućkaste boje Sunca. Vjerovatno će proći još dosta vremena dok za početak ne počnemo uvoziti, potom i sami uzgajati krave i bikove ove vrste, uvezene iz Indije, a ne ove šarene i mesnate namijenjene uglavnom za ubijanje. Vjerovatno da bi za početak bilo dovoljno uvesti jednog rasplodnog bika i nekoliko krava. Moramo znati, kada su krave adekvatno zaštićene i zbrinute, te znaju da neće biti ubijene, tada postaju zadovoljne i daju puno više mlijeka. A, u takvim ljudskim društvima stanovništvo postaje sretno i živi u blagostanju. Računa se da je svojevremeno u tada prebogatoj Indiji bilo oko 340 000 000 krava, bikova i teladi, koje su pobili britanski i drugi kolonizatori, radi konzerviranja i ishranu svojih brojnih armija u različitim dijelovima svijeta. Ali, karma i viši karmički zakoni su nezaobilazni u praksi, često i neshvatljivi, sve se vraća kao bumerang. Između ostaloga, pored nekih drugih reperkusija, danas potomci tih zavojevača svete Indije masovno postaju bhakte, propovijedaju drugima i dijele transcendentalnu vedsku literaturu širom svijeta. Inače, prema višem uređenju i strogim karmičkim zakonima, svako ljudsko društvo koje želi imati bogato i prosperitetno stanovništvo, mora imati krava, bikova i teladi, onoliko koliko ima stanovnika. Dakle, krave moraju biti i zakonski zaštićene od svakog ubijanja. To je recept koji itekako funkcionira u praksi.

 

Pogledajte predhodni video o indijskim kravama s grbama na leđima i Sūrya Ketu Nādi.

 

Stay Tuned. To Be Continued.

 

ŚRĪ DHĀM MĀYĀPUR WEST BENGAL INDIA – GOŚĀLA – 16 NOVEMBER 2019
<< 11/2020 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930

VISIT ALL MY BLOGS -- MOJI BLOGOVI

free counters




MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
327768

Powered by Blogger.ba