- JEDNOSTAVNI SAVJETI BHĪṢMADEVA ZA DOBAR ŽIVOT
Kada postoje svi razlozi za razdvajanje između muškarca i žene, a do toga ipak ne dođe – tada je to ljubav!
[Śrīmatī Rādhārāṇī --- Bhakti Trilogy [Trilogija Predanosti] – Śrīla Viśvanāta Cakravartī Thākura]
KOMENTAR: Kada sam neki dan postavio pitanje nekim dobrim dušama, jer tako povremeno dobijem prilično dobre natuknice o tome šta su trenutno top teme, šta oni misle o tome -- koji su prioriteti interesovanja današnjih mlađih generacija, kao i za njih lično, dobio sam različite odgovore. Neki će malo izmeditirati, pa će mi tek javiti, što jako cijenim, a od jedne dobre i iskrene osobe sam dobio trenutni odgovor, iz srca – čini se – „Može nešto o grihasta-ashramu -- ljubav, djeca, blagostanje u braku, kako povezati duhovni život sa bračnim dužnostima i tako to ...“ Pa evo, vjerovatno u više nastavaka, jer tema je jako kompleksna kao i sve drugo.
U jednoj od država u regionu, zvanične [za javnost] statistike govore o tome da svaki četvrti brak biva poništen, tj. razveden i može se govoriti o tome da je to još i relativno dobro, ako je to zaista tako. Jer neke statistike u svijetu pokazuju da je taj procenat razvedenih brakova daleko veći [obično se statistike takve vrste dijelom friziraju prema potrebama određenih politika u tom trenutku] -- oko 50%, a ponegdje i oko 70%. Čini se, kao da broj razvedenih brakova raste u regionima gdje su ljudi materijalno obrazovaniji i imućniji, i gdje postoji puno više uslova za veću zaradu, pa time i za različite vrste povećanih uživanja i konzumiranja nedodirljivih stvari.
Kao što znamo, ljudi uglavnom ne vole da im neko propisuje kako da žive, šta da jedu, šta da rade da bi se izdržavali, s kime da se druže, s kime da zasnivaju bračnu zajednicu, i tako to. U mladosti obično volimo da malo sami istražujemo život i iskušenja, koja nam donosi i to ide do određene životne dobi, kada počinjemo shvatati da je iskustvo drugih jako dragocjeno. Zašto je to tako obično? U pitanju je jednostavno neznanje, neprihvatanje karmičkih zakona, neprihvatanje uputa shastra, te uputa viših autoriteta, kao i nepostojanje adekvatne edukacije.
Već odavno, postoje zakonici za ljudsku rasu, za idućih 10 000 godina najmanje. Dati su kroz Manu-Smritiye i specijalno Śrīmad Bhāgavatam, Bhagavad-gītu, Śrī Caitanya Caritāmṛtu i druge razotkrivene vedske spise. Danas dolazi vrijeme masovnih pročišćenja i jako je preporučljivo da se postepeno upoznamo sa uputama shastra. Daleko prije možemo dostići svo blagostanje, koje priželjkujemo, pa i u braku, kroz začinjanje i odgajanje dobre djece u miru i harmoniji i općenito kroz život.
U nekoj dobi – otprilike od 18-36 godine [ponegdje se ta granica pomjera još na niže, a negdje i na više], obično se borimo da steknemo kakvo tako obrazovanje, zatim da se materijalno situiramo i možda stalno zaposlimo u nekoj dobro stojećoj firmi, ili da pokrenemo vlastiti biznis, oformimo porodicu, dakle vjenčamo, pa zatim dolazi na red začinjanje i odgoj djece, te svakodnevna borba za opstanak i tako to. I šta se dešava? Zahvaljujući nekim karmičkim odrednicama i spletu okolnosti, negdje u toj teškoj borbi za opstanak gubimo kompas i potpuno zapostavljamo duhovne aspekte života.
Problemi, koji se pri tome često javljaju su: sužena mogučnost izbora adekvatne partnerke/partnera, odabir mjesta stanovanja, zatvaranje konstrukcije finansiranja za kupovinu stana ili izgradnja kuće, teška borba za zaradu i opstanak, kako odabrati zdrav način života, problemi s djecom od začinjanja pa kroz faze odrastanja, etc. Sve to, kao i još neke druge faze su teme od životnog značaja za svakoga i kod pojave bilo kog problema, treba mu prilaziti postepeno i studiozno, te rješavati stavku po stavku, odnosno korak po korak. Za isto je itekako potrebna adekvatna edukacija, ali i životno iskustvo.
Za određeno planiranje bilo koje životne faze, te da bi se znali postaviti kako treba, moramo najprije naučiti definirati sve kaste [staleže] i redove života prema individualnim osobinama, jednostavnije rečeno – shodno našoj prirodi. Potom se moramo na neki način sistematski upoznati sa djelovanjem uzrokovanim vezanošću i djelovanjem uzrokovanim nevezanošću. Čitav je sistem āśrama-dharme namijenjen dostizanju stanja nevezanosti.
Na mnogim mjestima u shastrama se govori o braku i životu u reguliranoj bračnoj zajednici. Ponegdje su date direktne upute, a ponegdje u kontekstu drugih, dubljih značenja svrhe ljudskog života. Tako da treba proučiti što više vedskih spisa. Ne treba se uhvatiti samo za ono što trenutno pročitamo, jer već na slijedećem mjestu u shastrama možemo naći i nešto što je naizgled kontradiktorno našem poimanju svijeta oko sebe, ali u stvari – nema kontradikcija u spisima. Samo su upute date za jako različite razine svjesnosti.
Proučavajući shastre, neizostavno ćemo na kraju i sami zaključiti – da je u životu ponajprije neophodna situiranost u varṇi i āśrami, pa tek onda dolazi na red sve ostalo.
JEDNOSTAVNI SAVJETI BHĪṢMADEVA ZA DOBAR ŽIVOT
puruṣa-sva-bhāva-vihitān
yathā-varṇaḿ yathāśramam
vairāgya-rāgopādhibhyām
āmnātobhaya-lakṣaṇān
SYNONYMS
puruṣa — the human being; sva-bhāva — by his own acquired qualities; vihitān — prescribed; yathā — according to; varṇam — classification of castes; yathā — according to; āśramam — orders of life; vairāgya — detachment; rāga — attachment; upādhibhyām — out of such designations; āmnāta — systematically; ubhaya — both; lakṣaṇān — symptoms.
Odgovarajući na pitanja Mahārāje Yudhiṣṭhira, Bhīṣmadeva je najprije definirao sve kaste [staleže] i redove života prema individualnim osobinama. Potom je sistematski opisao djelovanje uzrokovano vezanošću i djelovanje uzrokovano nevezanošću.
SMISAO: Svrha je podjele na četiri kaste [staleža] i četiri reda života, koju je zamislio sam Gospodin (Bg. 4.13), da pospješi transcendentalne osobine pojedinca, tako da može postepeno spoznati svoj duhovni identitet i djelujući u skladu s njim osloboditi se materijalnog ropstva, ili uslovljenog načina života. To je opisano. u gotovo svim Purāṇama u istom duhu, kao i u Mahābhārati, koja sadrži još iscrpnije izlaganje Bhīṣmadeva u Śānti-parvi, počevši od šezdesetog poglavlja.
.
Varṇāśrama-dharma je propisana za civilizirano ljudsko biće kako bi naučilo uspješno okončati ljudski život. Samospoznaja se razlikuje od života nižih životinja, zaokupljenih jedenjem, spavanjem, strahovanjem i razmnožavanjem. Bhīṣmadeva preporučuje svim ljudskim bićima slijedeće:
(1) da se ne ljute, 2) da ne lažu, (3) da podjednako dijele bogatstvo, (4) da opraštaju, (5) da začinju djecu samo sa svojom zakonitom ženom, (6) da budu čisog uma i tijela, (7) da se prema nikome ne odnose neprijateljski, (8) da budu jednostavni i (9) da izdržavaju sluge i podređene.
Niko se ne može nazvati civiliziranom osobom, ako ne razvije ove osnovne odlike. Uz njih, brāhmaṇe (inteligentni ljudi), te administrativni ljudi, trgovačka zajednica i radnička klasa ljudi [manuelni radnici] moraju razviti posebne odlike u okvirima propisanih dužnostI izloženih u svim vedskim spisima. Za inteligentne ljude, vladanje čulima najvažnija je osobina. To je temelj ćudoređa. Seksualni odnosi, čak i sa zakonitom ženom, moraju biti regulirani, što prirodno vodi planiranju porodice. Inteligentan čovjek zloupotrebljava svoje dobre osobine, ako ne slijedi vedski način života. To znači da mora ozbiljno proučiti vedske spise, posebno Śrīmad Bhāgavatam i Bhagavad-gītu. Da bi primio vedsko znanje mora prići osobi, koja je potpuno zaokupljena predanim služenjem. Ne smije raditi stvari, koje su zabranjene u śāstrama. Osoba ne smije biti učitelj, ako pije ili puši [o konzumiranju nedodirljivih stvari da se i ne govori]. U savremenom se sistemu obrazovanja, u obzir uzima akademska kvalifikacija učitelja, bez procjene njegovog moralnog života. Stoga je rezultat --- zloupotreba visoke inteligencije na toliko mnogo načina.
Kṣatriyama -- članovima administrativne kaste [administratori, upravljači, ratnici za zaštitu građana], posebno se savjetuje da daju milostinju i da je ne prihvaćaju ni u kakvim okolnostima. Savremeni administratori povećavaju namete radi ostvarivanja političkih ciljeva, ali nikada ne daju milostinju građanima prilikom neke državne svečanosti. To je upravo suprotno od naredbi śāstra. Administrativna kasta mora biti dobro upućena u śāstre, ali ne smije prihvatiti zvanje učitelja. Kṣatriye se nikada ne smiju lažno prikazivati nenasilnima i zbog toga otići u pakao. Kada je Arjuna želio postati nenasilna kukavica na bojnom polju Kurukṣetre, Gospodin Kṛṣṇa. ga je oštro ukorio. Tada ga je proglasio neciviliziranim čovjekom zbog njegovog otvorenog prihvaćanja kulta nenasilja. Administrativna kasta mora imati vojno obrazovanje. Kukavice ne smiju biti postavljene na predsjednički položaj samo na temelju broja glasova. Svi su kraljevi bili hrabre i viteške osobe i stoga se monarhija treba održavati, pod uslovom da je monarh pravilno poučen dužnostima kralja. Kralj ili predsjednik, ne smije se nikada vratiti kući iz borbe, ako ga neprijatelj nije ranio. Današnji tobožnji kraljevi [i predsjednici] nikada ne posjećuju ratište, ali zato vrlo dobro znaju kako da potpire borbeni duh svojih vojnika, ulijevajući im lažnu nadu da će steći nacionalni ugled. Čim se administrativna kasta pretvori u skupinu trgovaca ili radnika, čitava vlada postaje nečista.
Vaiśyama --- članovima trgovačke zajednice, posebno se savjetuje da štite krave. Zaštita krava podrazumijeva povećanje mliječnih proizvoda, sira i maslaca. Poljoprivreda i prodaja hrane glavne su dužnosti trgovačke zajednice, potpomognute vedskim obrazovanjem i naučene na davanje milostinje. Kao što je zaštita građana dužnost kṣatriya, tako je zaštita životinja dužnost vaiśya. Životinje nisu stvorene za ubijanje. Ubijanje životinja simptom je barbarskog društva. Poljoprivredni proizvodi, voće i mlijeko dovoljna su hrana primjerena ljudskom biću. Ljudsko društvo treba obratiti više pažnje zaštiti životinja. Produktivne energije onih koji rade, zloupotrebljavaju se u industrijskim preduzećima. Industrije različitih vrsta ne mogu proizvesti nužne namirnice za čovjeka --- rižu, pšenicu, žitarice, mlijeko, voće i povrće. Proizvodnja mašina i alata povećava umjetni način života kasti podijeljenih interesa i dovodi do gladovanja i nespokoja hiljada ljudi. To ne bi trebao biti standard civilizacije.
Klasa śūdra --- pripadnici te klase su manje inteligentni i ne bi trebali biti nezavisni. Namijenjena je služenju triju viših klasa društva. Klasa śūdra može postići sve životne udobnosti jednostavno služeći više klase. Posebno je naređeno da śūdra nikada ne smije zgrtati novac. Čim zgrne bogatstvo, namijenit će ga za griješne djelatnosti, trošeći ga na vino, žene i kockanje. Vino, žene i kockanje pokazuju da se stanovništvo degradiralo ispod razine śūdra. Više se kaste trebaju uvijek brinuti za uzdržavanje śūdra i snabdijevati ih starom i nošenom odjećom. Śūdra ne smije napustiti gospodara kada gospodar ostari i postane nemoćan, a gospodar treba zadovoljiti sve potrebe sluge. Prije izvođenja bilo kakvog žrtvovanja, śūdre treba obilno nahraniti i dati im dovoljno odjeće. U ovom se dobu troše milioni na razne svečanosti, ali siromašni radnik nije obilno nahranjen, niti mu se daje milostinja, odjeća itd. Radnici su time nezadovoljni i stoga se bune.
Varṇe su kategorije različitih zanimanja, a āśrama-dharma postepeni napredak na putu samospoznaje. Međusobno su povezane i zavise jedna o drugoj. Glavna je svrha āśrama-dharme da probudi znanje u čovjeku i nauči ga odricanju.
Brahmacārī-āśrama – temelj je obrazovanja. U ovoj se āśrami uči da materijalni svijet nije pravi dom živoga bića. Uslovljene su duše u materijalnom ropstvu robovi materije i zato je samospoznaja krajnji cilj života. Čitav je sistem āśrama-dharme namijenjen dostizanju stanja nevezanosti.
Onome ko ne uspije usvojiti ovaj duh odricanja dopušta se da zasnuje obitelj s istim duhom odvojenosti. Stoga onaj ko dostigne stanje nevezanosti može odmah prihvatiti četvrti red, red odricanja, i tako živjeti samo od milostinje -- ne da bi zgrtao bogatstvo, već da bi održao tijelo i dušu zajedno radi dostizanja krajnje spoznaje.
Obiteljski je život namijenjen onome ko je privržen materijalnom životu, a vānaprastha i sannyāsa onima, koji nemaju tu sklonost.
Brahmacārī-āśrama posebno je namijenjena pružanju obrazovanja i onima koji su privrženi materiji i onima koji to nisu.
Nastaviće se ...
Canto 1: Creation Chapter 9: The Passing Away of Bhīṣmadeva in the Presence of Lord Kṛṣṇa
Bhaktivedanta VedaBase: Śrīmad Bhāgavatam 1.9.26
Buy Online Copyright © The Bhaktivedanta Book Trust International, Inc.
His Divine Grace A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupāda, Founder Ācārya of the International